(please scroll down for recipe in English)
Mi smo generacija pašteta i viršli, eventualno džemova i eurokrema. Kikiriki puter smo viđali na televiziji, mahom u filmovima i serijama američke produkcije, dok ga u prodavnicama nije bilo. Pre par godina se stidljivo pojavio na nekim rafovima bolje snabdevenih radnji, a sada se malko češće može naći, ali ni izbliza kao nešto što možemo nazvati široko rasprostranjenim. Luki sam ga kupila dva ili tri puta, jer je, dok je još bio mali, gledajući neke crtaće počeo da se raspituje za ovaj namaz. I te su se teglice više-manje vukle po frižideru polupotrošene, pa onda prođe par godina do ponovne kupovine. I to je bilo svo naše iskustvo sa kikiriki puterom.
Tako neobaveštena i slobodno mogu reći nezainteresovana, mislila sam da je kikiriki puter nešto što se isključivo dobija fabričkom proizvodnjom, nekom ludom ekstrakcijom, fisijom, fuzijom, otkud znam šta sam mislila. Onda je Milica sa bloga Na tanjiru pre nekih pola godine objavila seriju postova o namazima od koštunjavog voća, gde je, po mom mišljenju, perjanica bio kikiriki puter. Čitala sam iznova i iznova, tražeći neku nuklearnu reakciju u pravljenju namaza - uzalud. Dva sastojka, dva postupka (dobro, tri - ako računamo guljenje kikirikija) i namaz je u teglici. Ono što je jako bitno je da imate blender, koji obavlja drugi deo postupka. Gledala sam na sat: doslovno je blendiranje trajalo 5 minuta ukupno, računajući i otvaranje blendera, kako bih sastrugala sa zidova sadržaj koji se zalepio i pretio da ostane nesamleven i ne postane glatke, svilenkaste teksture. Pet minuta za namaz koji je kvalitetom daleko iznad kupovnog, a cenom daleko ispod. Ono što je potrebno za referencu je da moj blender snage 800W, čisto da znate da uporedite sa svojim aparatom i planirate vreme za procesiranje.
I na kraju, ukus: iako ga ne poznajem dovoljno, jako mi se dopao u ovoj domaćoj verziji. Fina tekstura, lepa gustina (kada se ohladi), a daje i onaj prijatni osećaj lepljenja za nepce. Napomenem Luki kako sam napravila kikiriki puter, a on sav oduševljen, jedva sačekao da se ohladi. Probao, pa kaže - paaa, nekako mi se previše oseća na kikiriki (!). Majke ti, a na šta da se oseća?! Ovo ću ipak shvatiti kao pohvalu, naročito jer me je već sutradan s posla sačekala pogrebana činijica kikiriki putera.
Kikiriki puter - originalni recept
300g sirovog kikirikija
pstohvat soli - po ukusu
Kikiriki ispeći u unapred zagrejanoj rerni na 170 stepeni, 20 minuta, tj. dok ne požuti i počne da miriše. Prohladiti par minuta, pa ga oguliti trljajući među prstima. Oguljen kikiriki staviti u blender i procesirati na najjačoj brzini. S vremena na vreme prekidati proces i špatulom skinuti sa zidova blendera ono što se zalepilo. Pred kraj, dodati prstohvat soli, po ukusu i dodatno blendirati do glatke teksture po želji. Ohladiti i služiti.
Peanut butter - original recipe
300 g of raw peanuts
a pinch of salt - to taste
Bake peanut in a pre-heated oven at 170 degrees for 20 minutes, ie. until golden and begin to smell. Chill for a couple of minutes, then peel it, rubbing it between your fingers. Put peeled peanut into a blender and process at the strongest degree. Interrupt the process from time to time and remove the milled peanut from the blender wall with the spatula. Add a pinch of salt, to taste, and process till smooth texture. Cool and serve.